U Gradskoj kući u Nišu održana je konferencija za novinare posvećena sportskim događajima i planovima za unapređenje sportske infrastrukture, ali je posebnu pažnju privukla novina – po prvi put prisutna je bila i tumačica znakovnog jezika. Ovaj korak predstavlja važan pomak ka većoj dostupnosti informacija za gluve i nagluve sugrađane.
Tumačica znakovnog jezika Marija Krstić kratko je istakla da je cilj ove inicijative da se osobama oštećenog sluha omogući ravnopravno praćenje informacija koje dolaze iz Gradske kuće.
Saradnja je pokrenuta na inicijativu Grada Niša, u dogovoru sa Udruženjem gluvih i nagluvih, sa namerom da se unapredi informisanost ove zajednice. Kako je najavljeno, tumač znakovnog jezika biće prisutan i na budućim obraćanjima, čime će poruke iz Gradske kuće biti dostupne širem auditorijumu.
Marija Krstić
Marija Krstić foto: GP018
„Od mnogo je velike važnosti da naši građani koji su oštećenog sluh ili kako mi kažemo, gluvi i nagluvi, dobiju informacije, da budu u toku sa dešavanja u gradu. Da čuju šta Grad nudi, koje su mogućnosti, odnosno da dobiju informacije kao i svi drugi građani”, rekla je Krstić.
Prema njenim rečima, ona je trenutno jedini tumač znakovnog jezika u niškoj Gradskoj upravi, dok u Nišu radi još jedna tumačica kroz saradnju sa Gradskom organizacijom gluvih i nagluvih i Savezom gluvih i nagluvih Srbije. Ističe da je ovaj projekat tek na početku, ali da se očekuje njegovo unapređenje kako bi osobe oštećenog sluha lakše dolazile do važnih informacija.
„Pokušavamo da se popravi položaj gluvih i nagluvih lica. Tražimo što bolje rešenje da bi gluva lica mogla da završavaju svoje svakodnevne obaveze. Ova konferencija u Gradskoj kući je prvi korak Grada, a na ovu ideju došli su gradonačelnik, njegov zamenik i pomoćnik u dogovoru sa Udruženjem gluvih i nagluvih grada Niša”, kaže Krstić.
Prema procenama, u Srbiji između pet i šest odsto stanovništva ima određeni stepen oštećenja sluha. U Nišu je registrovano oko 400 članova udruženja, dok se procenjuje da oko 3.700 ljudi ima problem sa sluhom.
Krstić je i CODA (child of deaf adults – dete gluvih roditelja), zbog čega je znakovni jezik usvojila od najranijeg detinjstva, čak i pre govornog jezika.
„Ja nisam samo tumač, ja sam i CODA – to je popularan naziv za decu gluvih roditelja i ja sam znakovni jezik verovatno prvo naučila, pa onda govorni jer sam rođena u porodici gluvih. Ovo je važan korak kako bi i gluva i nagluva lica bila ravnopravno informisana o svim dešavanjima u gradu”, istakla je Krstić.
Ona dodaje da bi veća edukacija građana o znakovnom jeziku mogla značajno da unapredi svakodnevnu komunikaciju, ali da interesovanje za učenje još uvek nije na zadovoljavajućem nivou.
Ona ističe da je za osnovnu komunikaciju potrebno oko četiri meseca učenja. Kaže i da postoje razlike u dijalektima i da bi bilo idealno da svaka institucija ima osobu koja zna znakovni jezik.
